O tome kako su se voljeli Meša Selimović i njegova Darka najbolje svjedoče knjige ovog slavnog književnika, gdje se u pokojim redovima stidljivo provlači njegova ogromna zahvalnost svojoj ženi...
Valja napomenuti da je Darka najprije bila njegova ljubavnica, pa tek kasnije i supruga. Put do statusa i istog prezimena bio je trnovit i podrazumijevao je teške odluke: ostaviti ženu Desanku i dijete i otići sa ljubavnicom u nepoznato.
Nijedan čovjek ne bira trenutak u kojem ga ljubav i opčinjenost prema drugom biću oprhva u potpunosti i sa toliko jačine da ne može nastaviti svoj život dalje bez ljubljene polovine. Nije svakome ni suđeno da spozna takvu ljubav. U slučaju da se sretnu dva “nerazdvojna” bića, valja biti dovoljno hrabar da nijedna sporna okolnost ne stane na put ostvarenju takve ljubavi. Životne priče nas uče koliko je teško pronaći ljubav u kojoj je sve ostalo podređeno veličini ljubavi, kao i da oni koji su srećni sticaj okolnosti uspjeli da odbrane od spoljašnjih uticaja stiču bogatstvo od kojeg veće ne postoji.
Takvo bogatstvo stekli su Meša Selimović i njegova Darka.
Nakon II svjetskog rata Meša je došao u Beograd da živi i radi na značajnoj funkciji. Iako je bio oženjen čovjek, Meša se nakon susreta sa Daroslavom Darkom Božić zaljubljuje tako i toliko da ne može da zamisli svoj život bez nje. Docnije će izjaviti da nije pogriješio ili da je dobro procijenio - osjetio da je riječ o pravoj ljubavi.
Da bi ostvario svoj san da bude sa njom, morao je napustiti suprugu Desanku i malo dijete.
MEŠA SELIMOVIĆ I DESANKA
Meša se 1943. oženio Desankom, djevojkom iz mladosti. Međutim, dvije godine kasnije slavni romanopisac se zaljubio u Darku, s kojom će ostati do kraja života.
Čuveni pisac rođen je 1910. godine u Tuzli, tu se po okončanju školovanja zaposlio kao profesor u gimnaziji, i tu se zaljubio u Desanku Đorđić, koja je predavala gimnastiku, inače djevojku iz ugledne porodice. Majka i braća usprotivili su se njegovoj namjeri da se Desankom oženi, i to ne zato što je druge vjere, već zbog toga što je bila - gimnastičarka!
Meša i Desanka zato će se vjenčati tek 1943. godine, kad su se našli u partizanima. Dvije godine kasnije, u Beogradu, gdje je Selimović premješten po partijskom zadatku, rodila mu se kćerka Slobodanka.
KAKO JE UPOZNAO DARKU
I upravo tih dana kad je postao otac, Meša Selimović upoznaje Daroslavu Darku Božić, 23-godišnju kćerku divizijskog đenerala bivše jugoslovenske vojske, udatu za oficira iste te vojske koji je nestao negdje u zarobljeništvu. Među njima je odmah planula ljubav.
U braku sa Desankom nije bio sretan.
Iako mu je bilo teško da joj saopšti da želi da se razvede, nošen svojim snom, saopštava joj svoju odluku jedne večeri i odmah odlazi iz kuće. Ona ga je pratila u kućnoj odjeći uprkos jakoj kiši, sva zbunjena, iznenađena, povrijeđena, očajna. Glasno ga je dozivala i molila da se vrati. Nije se okretao, već je nastavljao da hoda brže, ne gledajući kuda ide, gazeći i po smrdljivom blatu smetljišta. Bio je sav mokar od kiše i pranja na česmi od smrdljivog blata… Hodao je po mraku od Trga republike do Karaburme sa mučninom i krivicom što je morao da povrijedi Desanku kojoj nikako nije mogao da pomogne, ali ujedno i sa strahom da ga tako prljavog i uznemirenog Darka ne odbije, da u njoj ne izazove gađenje.
Darka ga je dočekala razniježeno, kao da je bio “namirisan najskupljim mirisima”. Ponašala se sa potpunim razumijevanjem, nošena sopstvenom ljubavlju prema njemu. Tu prvu noć njihovog doživotnog zajedničkog života umirila je i pretvorila u ljepotu, razumijevanje i podršku koju samo ljubavnici mogu jedno drugom da daruju.
Te teške noći Meši je bio potreban san, a ona ga je spremala za novi radni dan i novi - zajednički život.
LJUBAV KOJA RUŠI SVE PREDRASUDE
Oni nisu čekali da se okonča razvod, svaki dan razdvojenog života smatrali su izgubljenom vječnošću.
Meša je bio svjestan da ruši moralni kodeks kojeg mora da se pridržava kao komunista. Osim vanbračne zajednice, sporno je bilo i to što je Darka bila kćerka generala kraljeve vojske i udata za čovjeka kojem se kao vojniku kraljeve vojske gubi svaki trag.
Pustio je da se stvari dešavaju spontano, iako je obavijestio jednog člana partije o svojoj situaciji.
Supruga Desanka ga je tužila zbog vanbračne zajednice sa ženom buržoaskog porijekla.
Na partijskom sastanku, gdje se raspravljalo o njegovom slučaju, postavljali su mu ponižavajuća pitanja na koja nije htio da odgovara. Demonstrativno je napustio sastanak uz izjavu da neće dozvoliti da ga ponižavaju, pišu Sjećanja.com.
Ishod je bio jasan: isključen je iz komunističke partije, a samim tim postao je nepoželjan na bilo kom radnom mjestu. Život u Beogradu bio je nemoguć. Meša je tražio posao u Sarajevu, dobio ga, te su Darka i on krenuli put Sarajeva sa nešto malo novca i stvarima iz Darkinog stana. Odlazeći, Darka je izgubila pravo na stan.
Darka se nije bunila, bilo joj je, kao i Meši, dovoljno da su zajedno. Nisu se ni bojali neizvjesnosti, sretno su putovali prugom Beograd - Sarajevo sa malo hljeba i kačkavalja. Darka je nešto prije toga bila bolesna te je na put krenula sa svega 39 kg.
Ljubav, nježnost njihovih zagrljaja, pogleda i priče učinili su da ovo putovanje dožive kao malu čaroliju u kojoj postoji bezbrižnost i ljepota života. Ljubav je bila jača od surove stvarnosti. O njoj nisu mogli ni da razmišljaju. Zanos vrijedan divljenja…
Njihov dalji zajednički život u Sarajevu bio je težak, živjeli su često u oskudici, Meša je dobijao i gubio profesorsko mjesto bez ikakvih razložnih objašnjenja. Ipak, Meša je svjestan da takvo ophođenje prema njemu počiva na zavisti, njegovom porijeklu. Nije poklekao jer je uz sebe imao ljubav. Ona je bila njegov “dobri duh”.
“Da ona nije bila pored mene u životu, ne bih uradio ni djelić onog što sam uradio. U njenom slabom tijelu lijepog lica bila je tolika snaga volje i toliko hrabrosti, da me je uvijek zaprepašćivala: ona me branila od nevolja života, štitila od njegovih grubosti, hrabrila kad mi je bilo teško pred teškoćama pisanja, vjerovala u mene kad su svi sumnjali, usmjeravala me svojom fantastičnom intuicijom, moju tvrdoću korigovala svojom mekoćom, hranila me svojom ljubavlju...“
Nakon ovih riječi slijedi najveći dokaz njegove ljubavi:
“Bez nje bih sigurno bio sitni profesor ili srednji politički rukovodilac (ni to ne bi bila nikakva tragedija, konstatujem samo činjenice).”
Njegova ljubav prema Darki ispred je njegovog uspjeha u književnosti, tragično bi bilo živjeti bez nje.
Srećom, došlo je vrijeme kada Meša ostvaruje književne uspjehe, dobija nagrade... Zajedno su podijelili i dobro i zlo. Njihova ljubav davala im je snagu i osjećanje sreće, ma u kakvim okolnostima živjeli.
Nakon njegove smrti Darka je nastavila da štiti njegovu zaostavštinu od zloupotreba.
Meša je rekao kako je uvijek zahvaljivao svojoj sudbini što ga je darovala takvim čovjekom kao što je Darka. Ona je svojom ljubavlju posvjedočila isto.
